Investitori cesto vide situaciju lepsom nego sto ona to jeste. Gospodin William Goetzmann
profesor finansija na Yale skoli menadzmenta tvrdi da investitori umesto da promene
investiciju, oni prilagode svoja razmisljanja i ocekivanja tako da ova budu u skladu sa losim
rezultatima investiranja. Sta ovo znaci drugim recima: Oni ostaju investirani u fondove/akcije
koje gube radije nego sto ce priznati gresku. Njegova istrazivanja na ovu temu su obradjena
u ovom intervju-u :
Pitanje (P) : Kakve dokaze imate da pokazete da investitori veruju da je njihova investicija
bolja nego sto u stvarnosti jeste?
Odgovor (O) : Pitali smo dve grupe investitora o proslim rezultatima njihovih investicija.
Jedna studija se fokusira na grupu investitora iz Americke asocijacije individualnih investitora,
grupa za koju se veruje da se razume u investiranje. Druga se zasnivala na grupi arhitekti koji
su svoj profit ulagali u grupnu investiciju i za njih smo mislili da bas i nisu stalno informisani o
trenutnim ezultatima. Obe ove grupe su pogresno verovali da njihove investicije rastu brze
nego sto one u stvari rastu.
P : Da li su upuceniji investitori manje tolerantni na gubitke?
O: Oni su bili mnogo realniji u proceni njihovih rezultata. Oni su precenili svoje rezultate u
proseku 3.4%, nasuprot arhitektama koji su precenili svoje investicije celih 6.22%.
INteresantno je primetiti da sto su investitori imali vise uticaja na izbor menadzera fondova,
njihova percepcija rezultata je bila pozitivnija.
P : Dokazali ste znaci dve stvari: Sto vise uticaja na odluku ima investitor,on vise veruje u
kvalitet investicije, i drugo, da ljudi menjaju svoja nacela i verovanja, da bi pronasli
opravdanje za svoja dela ? ( npr losa investicija )
(Ovo je poznato kao kognitivna disonancija u psihologiji)
Koji od ova dva ima veci uticaj na ponasanje investitora?
O: Kognitivna disonancija ima veci uticaj. Investitori su bombardovani informacijama o
fondovima, menadzerima, berzama itd. Medjutim kad treba da te informacije koriste u
odabiru investicije, oni to filtriraju, oni zele da misle samo pozitivno.
P : Cak iako su dokazi ocigledni, vase istrazivanje pokazuje da investitori ne napustaju lose
investicije? Da li ima uticaja novcana cena promene ili je to jednostavno inercija?
O : Ljudi vrlo tesko prihvataju da su napravili gresku.Umesto toga, oni se nadaju da će
menadzer/trziste ili nesto trece to da reokrene. Takodje, upitajte se , ako je prva odluka bila losa, kako doneti drugu? Jeste problem i gnjavaza prodavati jedno i kupovati drugo, ali je veći
uticaj psiholoskog faktora.
P : Primetili ste da investitori obicno precenjuju svoju investiciju i da da kognitivnom
disonancijom uskladjuju svoja verovanja sa realnoscu. Medjutim to nije problem na celom
trzistu. Na primer, veliki investitori retko investiraju, ili retko ostaju investirani u lose
investicije? Zbog cega postoji ova razlika izmedju individualnog i institucionalnog investitora
O: Mi smo pokusavali da odgovorimo na pitanje , postoje li investicione kuce koji koriste ovu
kognitivnu disonanciju, i znajuci da su ljudi inertni, naplacuju provizije a njihove investicije
stagniraju, i da li bi mo?da ovu oblast trebalo zakonski urediti u ovom segmentu.Medjutim ,
nasli smo samo malu grupu investicija ( fondova ) koje padaju u odnosu na rezultate celog
trzista i kod njih nije ni bilo puno novca. U stvari, pokazalo se da se investicione
kompanije same disciplinuju, ukidaju gubitnike, spajaju ih sa boljim fondovima ili slicno.
